Beba i sjedenje

rujna 26, 2019

Kada bi beba trebala početi sjediti? Svako dijete je posebno i  specifično. Ne moraju sva djeca imati isti razvoj, ali ipak postoje okvirne granice normalnog razvoja motorike. Postoji urbana legenda da dijete sjedi u dobi od 6 mjeseci. Potrebno je prije same rasprave o vremenu kada dijete samostalno sjedi definirati što znači samostalno sjedenje. Samostalno sjedenje podrazumijeva sjedenje pri čemu dijete samostalno zauzme taj položaj i u stanju ga je održati. Samostalno sjedenje podrazumijeva da mama može ostaviti bebu da leži na podu, a zainetersirana beba se bez pomoći sjedne i stabilno održava sjedeći položaj.

slika 2
Kako je došlo do raširenog mišljenja da dijete mora sjediti s 6 mjeseci? Ukoliko se zdravo donešeno šestomjesečno dijete stavi u sjedeći položaj , ono ga može održavati relativno stabilno i blago zaobljenog trupa, ruke mogu biti ispružene prema naprijed  uz oslonac na otvorene šakice. To je takozvana prednja obrambena reakcija. Važno je istaknuti da postavljenje bebe u sjedeći položaj u dobi od 6 mjeseci treba biti samo u svrhu procjene razvoja, bebu u toj dobi ne treba držati u sjedećem položaju.Ukoliko  se beba u dobi od 6 mjeseci  u sjedećem položaju samo presavine i „padne“ prema naprijed, to bi moglo značiti slabiji tonus trupa što predstavlja odstupanje od normalnog motornog razvoja. U tom slučaju je potreban pregled dječjeg fizijatra .

Sjed3
Postavljanje djeteta u dobi od 6 mjeseci u sjedeći položaj ne znači  samostalno sjedenje,  to znači da je pasivno postavljeno u sjedeći položaj. Vrlo često to znači okružiti bebu jastucima uz neophodnu blizinu roditelja. Prijevremeno postavljanje u sjedeći položaj zapravo predstavlja opasnost za optimalni razvoj motorike čak i u neurološki potpuno zdravog dijeteta. Značajne faze razvoja se ne mogu savladati sjedeći. Ukoliko se prije vremena  i često beba postavlja u sjedeći položaj izostaje trening leđnih mišića (što se zapravo događa dok je beba na trbuhu), trbušnih mišića odizanjem nogu od podloge (leđni položaj) itd. Prijevremeno stavljanje dijeteta u sjedeći položaj može preopteretiti kralješnicu s različitim štetnim posljedicama.
Posebno treba istaknuti opasnost prijevremenog postavljanja djeteta u pasivni sjedeći položaj kod djece sa smetnjama razvoja . Najčešće se kod nas koriste različite dijagnoze, distoni sindrom, cerebralne poremetnje kretanja, neurorizično dijete. Često je djeci sa smetnjama u razvoju potrebno više vremena za razvoj pojedinih razvojnih miljokaza, a vrlo često se patologija pojačava u vertikalnom položaju.
U normalnom razvoju (prema prof. Vojti, pri čemu može postojati razlika kod drugih autora) dijete samostalno zauzima sjedeći stav u dobi od oko 8 mjeseci.
Naš stav je da je pravo vrijeme da se dijete posjedne onda kada je samo sposobno za to, odnosno kada samo kroz svoj razvoj otkrije sjedeći položaj.
Postoje različiti načini kako beba može ovladati tehnikom posjedanja.u dobi od oko 6 mjeseci u potrbušnom položaju beba se odiže na ispružene ruke i otvorene šakice oslanjajući se na donji dio trbuha. S vremenom pokušava dohvatiti igračku odižući visoko jednu ruku, a oslonac je na drugoj ruci potpomažući se koljenom i potkoljenicom druge noge. Taj stav nazivamo pozicija vrtnog patuljka, koji vodi prema kosom sjedu. Jednako tako jedan od načina kako se beba može posjesti je prijelazom iz četveronožnog položaja.

slika 4

U dobi od oko 8 mjeseci beba sjedi bez pridržavanja, malo nezrelije što znači uz blago okruglasta leđa. Već u dobi od oko 9. mjeseci ravnoteža je sve bolja, razvijaju se obrambene reakcije, postranične,  kasnije i  stražnja, a  leđa su ravna (formirana je lumbalna lordoza).

Sjed1
Sposobnost da beba sjedi bez pridržavanja je izuzetno važna za cijeli razvoj, sada ruke više nisu dominantno u funkciji oslonca nego u funkciji hvatanja i igre.
Vrlo često se smatra da je takozvani W sjed, odnosno sjedenje između nogu samo po sebi znak odstupanja od normalnog motornog razvoja. Najčešće se misli da je takvo sjedenje problem jer je to tip sjedenja koji izrazito često koriste djeca s cerebralnom paralizom. I neurološki zdrava djeca ponekad koriste W sjed i to se ne treba smatrati odstupanjem. Važno je da to nije ni jedini ni dominantan način sjedenj;  dijete mora moći sjediti na različite načine. Jednako je tako važan način kako dijete zauzima W sjed, mjenjanje položaja uz elegantne rotacije trupa koja u sebi uključuju i W sjed mogu biti dio normalnog motornog razvoja. Ipak, potreban je poseban oprez kada dijete sjedi isključivo u W sjedu, kada su kretnje i rotacije trupa minimalne ( što je uobičajeni način sjedenja u djece s cerebralnom paralizom).

W sjed
Poznavanje normalnog motornog razvoja uopće, pa tako i razvoja funkcije sjedenja važno je da se čim prije mogu uočiti djeca koja imaju odstupanje od normalnog motornog razvoja. Rano prepoznavanje motoričkih problema omogućuje raniji početak rehabilitacije čime se povećavaju šanse za postizanje optimalnog razvoja.

 

Prim.dr.sc. Svetislav Polovina, dr.med.

specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju

Kontaktirajte nas

POLIKLINIKA
PROF. DR. SC. MILENA STOJČEVIĆ POLOVINA

Kosirnikova 14, Zagreb, Hrvatska

+ 385 1 376 9001
Kontaktirajte nas