Prirodni tijek cerebralne paralize

Cerebralna paraliza je trajno, ali ne i nepromjenljivo stanje. Tijekom djetinjstva dolazi do promjena u motoričkim mogućnostima (kliničkoj slici) djeteta s cerebralnom paralizom. Motoričke promjene u djeteta s CP kroz dulji vremenski period predstavljaju prirodni ili uobičajeni tijek cerebralne paralize. Prirodni tijek cerebralne paralize može se najlakše objasniti uz pomoć Gross Motor Function Classification System – GMFCS klasifikacija.

GMFCS KLASIFIKACIJA
GMFCS klasifikacija ocjenjuje prosječne motoričke mogućnosti djece s CP. Danas se upotrebljava u cijelom svijetu. Prema GMFCS klasifikaciji postoji pet stupnjeva (Levels). Djeca s najmanjim motoričkim odstupanjima se svrstavaju u Stupanj I. Što je veće motoričko odstupanje, to se djeca s CP svrstavaju u sve više stupnjeve (II, III, IV i V). U Stupnju I su djeca koja samostalno hodaju uz neka manja ograničenja. U Stupnju V se klasificiraju djeca koja su za bilo kakvo kretanje potpuno ovisna o pomoći druge osobe.

Jedan od glavnih razloga zašto se danas GMFCS koristi u cijelom svijetu je tzv. stabilnost klasifikacije. Stabilnost klasifikacije znači da dijete koje je jednom klasificirano u pojedini stupanj, nakon druge godine života, vrlo vjerojatno u njemu ostaje trajno, uz tendenciju postupnog pogoršanja tijekom godina, osobito prilikom zamaha rasta (promjena s nižeg na viši GMFCS stupanj). Izuzetno mali broj djece će značajno unaprijediti svoje motoričke vještine tijekom vremena da bi zadovoljio kriterije potrebne za klasificiranje u bolji GMFCS Level (promjena s višeg na niži GMFCS Level).

Važno je istaknuti da dijete s cerebralnom paralizom može napredovati unutar motoričkih granica svog GMFCS stupnja. To se često događa bez obzira na rehabilitacijsku metodu i takvo napredovanje je očekivano uz standardne rehabilitacijske metode. Jednostavni primjer prirodnog tijeka cerebralne paralize je dijete koje je nakon druge godine života klasificirano u GMFCS stupanj III. Djeca klasificirana u GMFCS stupanj III ne mogu samostalno hodati, odnosno hodati bez pomagala (hodalica,štake itd). Dijete klasificirano u GMFCS stupanj III nakon druge godine života vrlo vjerojatno neće samostalno hodati niti s 4 niti s 10 godina. Prirodni tijek cerebralne paralize znači da dijete klasificirano u GMFCS stupanj III može napredovati u smislu da se bolje služi hodalicom, da s hodalicom prijeđe veću hodnu prugu, ali postoji minimalna šansa da dijete jednom svrstano u stupanj III uspije samostalno prohodati bez pomoći hodalice ili drugog pomagala (prijelaz u stupanj II). Postoji također značajan rizik da će tijekom rasta izgubiti mogućnost hoda i s pomagalom. Ovaj primjer predstavlja prirodni tijek motoričkih promjena kroz dulji vremenski period za dijete s cerebralnom paralizom koje je uključeno u standardnu rehabilitaciju. To je mišljenje i stav većine znanstvenika i liječnika koji se bave s cerebralnom paralizom. To nije stav rehabilitacijskog tima Poliklinike. Vjerujemo da rehabilitacija prema Stojčević Polovini može značajno češće od standardnih rehabilitacijskih metoda bitno promijeniti prirodni tijek cerebralne paralize.

Što znači bitno promijeniti tijek bolesti?

Bitno promijeniti tijek bolesti kod djeteta s cerebralnom paralizom znači kroz rehabilitaciju postići da dijete s cerebralnom paralizom unaprijedi svoj GMFCS stupanj na bolje.

Promijeniti tijek bolesti znači postići da dijete koje je klasificirano u GMFCS Level III samostalno hoda. Promijeniti tijek bolesti znači da dijete s cerebralnom paralizom samostalno hoda iako su bile male šanse za takav ishod na početku rehabilitacije. Promijeniti tijek bolesti znači postići da dijete s cerebralnom paralizom bude funkcijom što bliže zdravom djetetu, koliko god je to moguće.