Rehabilitacijska metoda Stojčević Polovina

Rehabilitacijska metoda Stojčević Polovina (SP) se tijekom godina razvijala kao jedinstvena metoda za rehabilitaciju djece s različitim razvojnim problemima (vidi povijest, znanstevni radovi i prezentacije SP metode).

U Poliklinici Polovina je SP metoda rehabilitacija izbora za djecu s razvojnim odstupanjima. To se prvenstveno odnosi na neurorizičnu djecu (distoni sindrom), djecu s cerebralnom paralizom, kao i za sve brojniju djecu s rijetkim bolestima čiji simptomi uključuju razvojne poteškoće u najranijoj životnoj dobi.

U rehabilitacijskoj metodi Stojčević Polovina postoji jedna ideja vodilja. Kod svakog djeteta, bez obzira na veličinu odstupanja, gledamo kakvi su potencijali, a ne koja su ograničenja.

Rehabilitacijska metoda Stojčević Polovina razlikuje se od ostalih rehabilitacijskih metoda.

1) Razlikuje se u intenzitetu rehabilitacije.

Rehabilitacijska metoda Stojčević Polovina je uvijek vrlo intenzivna. Za djecu s visokim razvojnim rizicima je vjerojatno najintenzivnija rehabilitacijska metoda koja postoji (prema dostupnoj medicinskoj literaturi). Svako dijete je posebno i zato se za svako dijete individualno određuje intenzitet rehabilitacije.

Svakodnevna razvojna rehabilitacija preporučuje se i za djecu s niskim neurorizikom (vidi niski neurorizik). Rehabilitacija djece s niskim neurorizikom se uobičajeno odvija u kućnim uvjetima. U kućnim uvjetima rehabilitacija zapravo predstavlja rad s roditeljima koji su sistematski i detaljno educirani u Poliklinici. Za djecu s značajnim odstupanjima (djeca s visokim neurorizikom, cerebralnom paralizom, različitim rijetkim bolestima, globalnim razvojnim zaostajanjem) potrebna je svakodnevna rehabilitacija više puta dnevno. Ovdje također su nosioci rehabilitacije roditelji (nakon provedene edukacije). Rehabilitacija se također odvija u kućnim uvjetima ili su djeca uključena u intenzivnu rehabilitaciju u Poliklinici. Ponekad se radi o kombinaciji navedenog. Ono što smatramo jednim od najvećih prednosti rehabilitacijske metode Stojčević Polovina je činjenica da se roditeljima pruža šansa da se bore za svoje dijete.

2) Razlikuje se u jedinstvenom pristupu u kojem povezujemo normalni motorni razvoj i individualne motoričke sposobnosti svakog djeteta. Dijete uključeno u rehabilitaciju prema SP metodi, najčešće bez obzira koliko je dijete/beba staro, postupno će usvajati motoričke vještine i miljokaze (motorički miljokazi u prvoj godini života). Za razliku od većine drugih rehabilitacijskih metoda koje isključivo pokušavaju dobiti određeno funkcioniranje bez obzira na kvalitetu, u rehabilitacijskoj metodi prema Stojčević Polovini pokušavamo kroz kvalitetu motoričke izvedbe omogućiti funkciju. Jednostavno rečeno, naš primarni cilj nije da dijete s razvojnim problemom prohoda čim prije, naš primarni cilj je da dijete s razvojnim problemom bude zdravo.

3) Razlikuje se u primjeni jedinstvenih rehabilitacijskih tehnika koje koristimo u kombinaciji s Vojta terapijom, Bobath- nurorazvojnom terapijom, terapijom senzorne integracije, radnom terapijom i edukatorsko rehabilitatorskom terapijom. Za svako dijete se individualno određuje rehabilitacijska strategija i prema potrebi se uključuju drugi specijalisti. Prema potrebi uključuje terapijsko plivanje (Halliwick koncept) i hipoterapija.

4) Razlikuje se u stavu prema kojem smatramo da se prirodni tijek cerebralne paralize i brojnih drugih razvojnih bolesti s motoričkim problemima može promijeniti. To sasvim sigurno ne znači da sva djeca uključena u rehabilitaciju prema SP metodi biti zdrava, ali smatramo da se uz terapijski pristup prema Stojčević Polovini, češće nego kod drugih metoda, postiže maksimalni potencijal za pojedino dijete, bez obzira na stupanj oštećenja.

Ponekad maksimalni potencijal znači zdravo dijete.